MALI OGLASI

PRETRAŽI OGLASE

Tražite posao

VIDEO

 

 

 

 

Trgovište Valpovo – središte od tri dijela

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Prije 250 do 300 godina nekoliko se naselja na području Valpovštine poput Petrijevaca, Ladimirevaca, Bizovca, Habjanovaca i središta Valpovo razvijalo prema niznom tipu naselja s tendencijom razvoja središnjeg trga.

U povijesnim izvorima 18. stoljeća možemo primijetiti da se Valpovo nazivalo trgovištem. Također je Valpovo u kontinuitetu uz gospodarsko (trgovište) bilo i upravno središte posjeda od 14. stoljeća pa preko središta nahije (upravna teritorijalna jedinica) i kadiluka (sudbena teritorijalna jedinica) tijekom osmanske vlasti do provizorata i vlastelinstva početkom habsburške vlasti koncem 17. i početkom 18. stoljeća. Na položaj Valpova kao središnjeg naselja područja od Drave na sjeveru do Vuke na jugu utjecala je i prometna povezanost s okolnim naseljima, ali i regionalnim središtima poput Osijeka, Virovitice, ali i prekodravskih središta Šikloša i Pečuha.

„Detaljnije promatrajući vlastelinsko središte Valpovo, možemo uočiti i na osnovi zemljovida iz 1730-ih, kao i na temelju zemljovida iz 1780-ih godina jednaku rasprostranjenost i razgranatost ulica, odnosno cesta. Uz kopnene je putove i rijeka Karašica na svojevrstan način dijelila Valpovo na nekoliko dijelova. Poznata je podjela na lijevu i desnu stranu Karašice pri čemu se stanovništvo s lijeve strane naziva Kurđani, a s desne Čakančani. Potonjima je najbliže područje nekadašnjeg sedamnaestoljetnog naselja Čakanci koje je u prvoj polovici 18. stoljeća bilo pod šumom, a u drugoj polovici pod oranicama i voćnjacima. Valpovo zapravo možemo promatrati i na način da se sastoji od tri dijela ako župnu crkvu bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije stavimo u centar naselja što je ona i bila u naseljima koja možemo okarakterizirati kao tip niznog naselja s tendencijom razvoja središnjeg trga. Jedan je dio koji od župne crkve počinje od Dvorca Valpovo u smjeru današnjih naselja Kitišanci i Gorica Valpovačka, drugi dio koji počinje južno i istočno od župne crkve prema Šagu i Ladimirevcima i treći koji ide od župne crkve prema sjeveru, odnosno prema današnjem naselju Belišće. Potonji je dio Valpova završavao na početku današnjeg poznatog Zelenog brijega, odnosno kapele sv. Roka. Promatrajući navedeni završetak trećeg dijela Valpova, možemo u prvoj polovici 18. stoljeća uočiti vojarnu, a od sredine istoga stoljeća i kapelicu sv. Roka.

Uspoređujući Valpovo i Petrijevce, možemo primijetiti da su i Petrijevci bili tip niznog naselja s tendencijom razvoja središnjeg trga oko župne crkve sv. Nikole. Takva su još naselja na području osamnaestoljetnog valpovačkog vlastelinstva bila i Ladimirevci s crkvom posvećenom sv. Petru apostolu, Bizovac s posvećenom crkvom u čast Blažene Djevice Marije, Habjanovci s posvećenom crkvom u čast sv. Filipa i Jakova i još poneka koja su već desetljećima imala crkvu na svome području. Za zadnje je spomenuto naselje zanimljivo navesti da za razliku od ostalih niznih naselja s tendencijom razvoja središnjeg trga nije imalo položaj trga iz kojeg se granalo više kopnenih putova nego samo jedan prema Brođancima. Sličan je položaj imalo i naselje Budimci koji su bili najjužnije naselje promatranog područja, okruženo rijekom Vukom i njezinim pritocima.

Čitajući putopise, možemo uočiti da su kopneni putovi u prvom redu pravljeni na štetu šumskih predjela. Pravljeni su putovi od nekoliko koraka samo da mogu proći kola. Drveće koje bi se u tu svrhu posjeklo najčešće bi ostalo ležati uz put ako bi se procijenilo da nije dobro za ogrjev ili gradnju. U takvim bi okolnostima drveće ostalo i polako trunulo, pa čak i smetalo putnicima. Za obnovu, odnosno gradnju kopnenih putova prvenstveno je bilo zaduženo podložničko stanovništvo još od vremena osmanske vlasti, a i tijekom vremena međuvlašća Dvorske komore i vojne vlasti, ali i za vrijeme vlastelina Petra II. Antuna Hillepranda von Prandaua. Te su se obveze temeljile na mnogobrojnim urbarijalnim odlukama, ali i zahtjevima baruna Prandaua. On je smatrao, kao što je i bilo logično, da su obnova i gradnja kopnenih putova izuzetno bitne za gospodarski razvoj vlastelinstva, što je svakako omogućavalo i lakši prijevoz drva, hrane i ostalih potrepština iz jednog dijela vlastelinstva u drugi. Točnije, iz južnijih krajeva vlastelinstva prema sjevernijim krajevima, odnosno prema trgovištu Valpovo pa tek onda u ostala naselja. O tome postoji puno pisama između vlastelina i upravitelja koji su nadgledali popravljanje putova i usmjeravali podložnike prema putovima koji su prioritet.“ (M. Sučić, Počeci habsburške Valpovštine, Ogranak Matice hrvatske u Valpovu, 2017.)

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

PROGNOZA VREMENA

giweather joomla module

DRUŠTVENE MREŽE

FacebookMySpaceTwitterDiggDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksRedditNewsvineTechnoratiLinkedinRSS FeedPinterest
Pin It

KINO PROGRAM U LISTOPADU

  

 

MJESEC HRVATSKE KNJIGE U BELIŠĆU

 

MJESEC HRVATSKE KNJIGE U VALPOVU

 

 

   

 

 

 

Galerije fotografija

Ledom okovana rijeka (Dubravko Maričić)

Valpovački dvorac u zimskoj noći

Bajkovita Istra   (Maja Kraljik)

Boje jeseni u Valpovu

 

 

 

TEST 2

TEST 2

Forthuber
Agencija za nekretnine
Brzi i pouzdani!
PCV i ALU stolarija, završni radovi u građevinarstvu