VALPOVO Nakon što je izložba Valpovački vlastelini Prandau –Normann otvorena, najprije u u Držanom arhivu, zatim u Muzeju Slavonije pa u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku, jučer poslijepodne otvoren je segment tog velikog projekta i u Muzeju Valpovštine.

Otvorenje izložbe  koja prezentira ostavštinu valpovačkih vlastelina u autentičnom ambijentu privukla je brojne posjetitelje.

Ovaj zajednički poduhvat četiriju kulturnih institucija već je ocijenjen kulturnim događajem godine, a proveden je pod pokroviteljstvom Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Na izložbi u Valpovu prikazana je zbirka porculana, zbirka stakla, zbirka srebra te primjerci namještaja, ali i likovna djela te zbirka starih fotografija.

Neposredno prije otvorenja sudionike svečanosti u dvorištu dvorca pozdravili su Zvonko Barišić, ravnatelj Ustanove za kulturne djelatnosti Ante Evetović Miroljub u sklopu koje djeluje Muzej Valpovštine, zamjenik župana Goran Ivanović te gradonačelnik Valpova Matko Šutalo. Posjetiteljima se, emotivnim govorom, obratio i barun  Georg Pereira Arnstein koji je između ostaloga rekao:

-Sada smo se okupili u dvorcu  u Valpovu, kući moje majke, domu mojih djedova i baka, pradjedova   i ćukundjedova  u kojem Vam kao vlasnik želim dobrodošlicu. Valpovo je bilo i ostalo moj dom,  a dvorac moja kuća.
Ovdje nisam rodjen, na žalost ne govorim hrvatski jezik, ali Iskreno osjećam svim svojim srcem ovu Domvinu!
Tome su pridonjeli: Gospodja Burijan na izvanredan način, gospodin Miloševic sa vraćanjem šešira moga djeda (koji za mene ima simboličku vrijednost ) i jedna gospodja – čije ime nažalost ne znam – koja me svakako htjela poljubiti nakon nedjeljne mise, jer je bila tako sretna, što je napokon vidjela jednog člana obitelji Normann! ….  Takodjer jednom sam se  vozio od Našica i iznenada stao ispred znaka “Normanci”.
Osjećati se kao doma više od toga je ne moguće.
Cijela ova priča je započela prije skoro trideset godina i jako sam zahvalan hrvatskoj državi na tome što nam je dala priliku da se vratimo prije otprilike dvadeset godina. Jedino mi je žao to – da još uvijek povrat nije doveden kraju nakon tako dugo vremena, rekao je barun Georg Pereira Arnstein koji se na kraju posebno zahvalio svim kustosima, i posebno gospođi Mirjani Paušak i gospodinu Zvonku Barišiću.