
VALPOVO Zvonko Mrak, župnik župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije objavio je župne oglase i misao za 4. veljače 2024. godine, 5. nedjelju kroz godinu.
ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO
ŽUPNI OGLASI
4.veljače 2024.
5.nedjelja kroz godinu – B –
3a/prvopričesnici utorkom u 10.00 ili u 15.30, 3c/prvopričesnici, srijedom u 9:00 ili 15:30,

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO
SLUŽBA RIJEČI
5. nedjelja kroz godinu – B – 4. veljače 2024.
Prvo čitanje:
Job 7,1-4.6-7
Kinjim se dok se ne smrkne.
Čitanje Knjige o Jobu
Job progovori:
»Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemlji
i dani mu kao dani nadničara?
Kao što trudan rob za hladom žudi
i kao nadničar štono plaću čeka,
mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’
A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
Spomeni se: život moj samo je lahor
i oči mi neće više vidjeti sreće!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 147,1-6
Pripjev:
Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!
Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.
On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
On određuje broj zvijezda,
svaku njezinim imenom naziva.
Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.
Drugo čitanje:
1Kor 9,16-19.22-23
Jao meni ako evanđelja ne navješćujem.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, tà dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
Jer premda slobodan od sviju, sām sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mk 1,29-39
Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Riječ Gospodnja.
5. nedjelja kroz godinu – B – 4. veljače 2024.
Iz evanđelja današnje nedjelje doslovno progovara patnja: toliki bolesni i opsjednuti, toliko bijede i nevolje. Isus ima očito pune ruke posla. Čak i u krugu njegovih učenika potrebna je njegova iscjeliteljska moć. Petrova punica leži u groznici, u tadašnje vrijeme bolesti koja je bila opasna za život. Nije bilo lijekova, bolesnik je bio prikovan za krevet grčeći se u bolima. Ljudima je bilo teško objasniti zašto je netko bolestan pa su stoga bolest dovodili u vezu s demonima. Isus iskorjenjuje zlo, istjeruje demone, liječi i izbavlja ljude i ublažuje njihovu bijedu. Onime što on čini u današnjem evanđelju, može nam dati tri savjeta za naš osobni put kako da ga nasljedujemo.
Isus liječi Petrovu punicu i ozdravlja najprije u krugu svojih najbližih prijatelja. Mi smo pozvani da ublažujemo nevolju i jad i donosimo ljudima Isusovo spasenje, ali ne u velikim problemima svijeta već u ophođenju s onima koji su nam najbliži – u obitelji, školi, u krugu prijatelja, na radnom mjestu. Naš život mora uprisutnjivati iscjeliteljsku i osloboditeljsku poruku evanđelja. Lijepa riječ, pružena ruka, nekoliko poklonjenih minuta za razgovor našim najbližima, to mora biti naš prvi korak. I lijepa riječ i lijepa gesta liječi.
Međutim, Isus se ne ograničava u svom spasenjskom djelovanju samo na krug svojih učenika i prijatelja. On ozdravlja sve koji k njemu dolaze, u čitavoj Galileji istjeruje zloduhe. Mi smo njegovi učenici. Svima nama poručuje: »Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje!« Po kršenju i potvrdi pozvani smo da iscjeliteljski djelujemo ne samo u našem najužem životnom prostoru. Moramo se odvažiti svoju vjeru učiniti vidljivom i djelotvornom i izvan kruga nama bliskih osoba. U odnosu prema strancima, doseljenicima, beskućnicima, odbačenima.
Prije nego će poći u obližnja sela da propovijeda, Isus se povlači u osamu, uzima si vremena da razgovara s Ocem, da moli. Traži samoću i u tišini, iz razgovora s Ocem crpi snagu. I mi trebamo trenutke osame, časove u kojima ćemo se vraćati na korijene. Kršćanin mora biti mistik, čovjek ukorijenjen u Bogu, u molitvi povezan s njime kako bi mogao u svijetu biti svjedok i oruđe Božjega ozdraviteljskog djelovanja. Današnje evanđelje nam pokazuje što nam je potrebno za život: snaga iz tišine, osjetljivost za najbliže, otvorenost prema svijetu. Ako ćemo se po tome ravnati, naš će život uspjeti.
Prema: Josip Koprek, Glas Koncila, 06/2003
