
VALPOVO Zvonko Mrak, župnik župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije objavio je župne oglase i misao za 22. prosinca, 4. nedjelju došašća.
ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO
ŽUPNI OGLASI
22. prosinca 2024.
4. nedjelja došašća – C –
Mise na drugi dan Božića na filijalama: Šag u 9:30, Nard u 10:30, Gorica u 9:30, Vinogradci u 10:30.
Na Svetu Obitelj mise na filijalama: Nard u 8:30, Šag u 9:30, Vinogradci u 8:30, Bocanjevci u 9:30.
U Bocanjevcima: misa zahvalnica u 17:00.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO
SLUŽBA RIJEČI
4. nedjelja došašća – C – 22. prosinca 2024.
Prvo čitanje:
Mih 5, 1-4a
Iz tebe će izaći onaj koji će vladati Izraelom.
Čitanje Knjige proroka Miheja
Ovo govori Gospodin:
I ti, Betleheme Efrato,
najmanji među kneževstvima Judinim,
iz tebe će mi izaći onaj
koji će vladati Izraelom;
njegov je iskon od davnina,
od dana vječnih.
Zato će ih Gospodin ostaviti
dok ne rodi ona koja ima roditi.
Tada će se ostatak njegove braće
vratiti sinovima Izraelovim.
On će se uspraviti,
na pašu izvodit svoje stado silom Gospodnjom,
veličanstvom imena Boga svojega.
Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast
sve do krajeva zemaljskih.
On – on je mir!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
80, 2ac.3b.15–16.18–19
Pripjev:
Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj:
Probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!
Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!
Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Drugo čitanje:
Heb 10,5–10
Evo dolazim vršiti volju tvoju!
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Krist ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.
Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!«
Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 1, 39-45
Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Riječ Gospodnja.
4. nedjelja došašća – C – 22. prosinca 2024.
Upravo smo čuli evanđelje koje bismo mogli nazvati evanđelje susreta. Marija u blagoslovljenom stanju odlazi na daleki put iz Galileje u Judejsko gorje kako bi bila pri ruci svojoj rođakinji Elizabeti pri porođaju njezina djeteta. Obje žene znaju za tajnu svoga poziva, znaju da ih je Bog blagoslovio i smilovao im se. I obje se susreću kao vjernice, od Boga pozvane, te žele zajedno veličati Boga koji “iskazuje dobrotu nad onima što se njega boje.”
– Duh Sveti je blagoslovio ostarjelu i teško iskušavanu Elizabetu, te ona počinje shvaćati tajnu: “Blagoslovljena ti među ženama, blagoslovljen plod utrobe tvoje!” Zadivljena, shvaća kakva joj je čast ukazana time što k njoj dolazi majka njezina Gospodina. Kako bi ikad mogla očekivati da u svojoj starosti još može iskusiti takva iznenađenja!
– Marija po prvi put sluša taj pozdrav, koji otada više nikad neće prestati: “Blagoslovljena ti među ženama!”. Tek sada počinje shvaćati veličinu svoga izabranja i poziva što je nju pogodio kad ju je anđeo Gabrijel pozdravio: “Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.”
– I još nerođeno dijete, Ivan Krstitelj, shvaća veličinu ovoga susreta; i “zaigra joj čedo u utrobi”.
U susretu ovih osoba i u ovom događaju vidi se stari i mladi mogu razumjeti; da se s razumijevanjem može riješiti problem sukoba generacija i k tome još nerođeno dijete kliče životu, jer će ga prihvatiti kao Božji dar s ljubavlju i strahopoštovanjem.
Možemo si predstaviti i drugi razlog za Marijin daleki put u Judejsko gorje: Božji blagoslov koji ju je ispunio, prisiljava je da ga razglašava.
Odsada ona zna: dogodilo se ono što sav Izrael iščekuje. Došla je punina vremena, Bog se uprisutnio u njezinu krilu. Marija želi priopćiti i razglašavati da joj je Gospodin učinio velika djela. Tako postaje vjesnicom radosti, svjetlonošom i navjestiteljicom spasenja. Tako sad ona žuri preko gorja da bi u radosti veličala Boga koji “gladne napuni dobrima”, da bi slavila vjernost Božju, koji uzvisuje neznatne; da bi navijestila smilovanje Božje, “što pogleda na neznatnost službenice svoje.”
I ovo bismo mogli od Marije naučiti: Ne smijemo za sebe zadržati dar vjere: smijemo i moramo razglašavati milosti i darove Božje.
Naša kršćanska vjera nikada nije samo za privatnu uporabu, moramo je razglašavati i svjedočiti. Recimo sami sebi: treba nam hrabrosti za vjernički govor. Dokle god svoju vjeru sebično zatvaramo u sebi kao nakit u pretince ili novac u blagajnu, dotle sami sebi zatvaramo put do one radosti što je Marija opijeva u svom “Veliča” i što Elizabeti daje povoda da zadivljeno slavi Boga i što njezino čedo potiče da zaigra od radosti.
Tko živi po načelu: “Nikome neću nanijeti nepravde, ali ni s kim ne želim imati posla”, taj nikada neće shvatiti poklik radosti koji ispunja današnje evanđelje. Tko se ne usuđuje na susret, neće doživjeti drago iznenađenje. Tko ne daruje radost, neće je ni primiti. Tko ne blagoslivlja, neće ni biti blagoslovljen. Tko zatvori svoje srce pred bližnjim, naići će i sam na zatvorena vrata.
Zato želimo: Neka nam svima Božić postane svetkovinom susreta s Bogom! Božić se sigurno ne iscrpljuje u pukoj čovječnosti i u onome “budite ljubazni međusobno!”
Naprotiv, naš će susret s Bogom biti živ i donijet će nam više vlastite sreće, što spremnije sami pristupimo bližnjima.
Susret s Bogom uspjet će samo onome koji se s ljubavlju sprema na susret s bližnjim kao što su to učinile Marija i Elizabeta.
Prema A. G.
