
VALPOVO Zvonko Mrak, župnik župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije objavio je župne oglase i službu riječi za 24. nedjelju kroz godinu, 14. rujna, Uzvišenje Svetog Križa.
ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO
ŽUPNI OGLASI
14. rujna 2025.
24. nedjelja kroz godinu – C –
UZVIŠENJE SVETOG KRIŽA
Poruka iz ovoga je da ima mladih koji su voljni uključiti se u župni pastoral. A isto tako ima onih koji to žele voditi i animirati.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO
SLUŽBA RIJEČI
24. nedjelja kroz godinu – C – 14. rujna 2025.
UZVIŠENJE SVETOG KRIŽA
Br 21,4b-9
Čitanje Knjige Brojeva
U one dane: Narod putem postane nestrpljiv. I počne govoriti protiv Boga i protiv Mojsija: »Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim.« Onda Gospodin pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. Dođe narod k Mojsiju pa reče: »Sagriješili smo kad smo govorili protiv Gospodina i protiv tebe. Pomoli se Gospodinu da ukloni zmije od nas!« Mojsije se pomoli za narod i Gospodin reče Mojsiju: »Napravi zmiju i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda.«
Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.
Riječ Gospodnja.
Ps 78,1-2.34-38
Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce ne bijaše postojano s njime
nit bijahu vjerni Savezu njegovu.
A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
Fil 2,6-11
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Krist Isus: trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.
Riječ Gospodnja.
Iv 3,13-17
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.
I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji
da svaki koji vjeruje,
u njemu ima život vječni.
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«
Riječ Gospodnja.
UZVIŠENJE SVETOG KRIŽA 14. rujna 2025.
Stara izreka, kako nema izlječenja bez gorčine lijeka, danas je zaboravljena. Tako se danas, kada su u pitanju lijekovi, gorke pilule, oblače u slatki ovoj, kako bi ih sa slašću mogli uzimati. A možda je upravo ”presladak život” razlog zbog kojih ih moramo uzimati.
Sada ne govorimo o tjelesnom lijeku, nego o lijeku duha i duše, liječenju od zla i kazne za zlo.
Na svojem putu iz Egipta kroz pustinju Izraelci su naišli na područje u kojem je bilo zmija otrovnica više nego bilo gdje u pustinji. U tim krajevima i danas ima više od 30 vrsta ljutih otrovnica. Arheološka iskopavanja otkrila su da su još u XIII. st. prije Krista od mjedi lijevali male zmije, slične opisu iz Knjige brojeva, kojima se pripisivala moć zaštite od zmija ljutica.
Narod je u pustinji mrmljao protiv Boga i Mojsija. Čudesnu hranu, manu, koju im je Bog dao kao hranu nazvali su ”bijednim jelom”. Sigla ih je kazna. Počele su ih ujedati strašne otrovnice koje su na hebrejskom jeziku opisane kao ”nehešim serafim” – zmije plamene. Tada su shvatili da su pogriješili, a Mojsije naređuje da se postavi na stup mjedena zmija i tko bi u nju pogledao bio bi izliječen. Mi bismo rekli: klin se klinom izbija, premda to nije baš najprikladniji odgovor. Odgovor je vjera naroda i Božja domišljatost da ih podsjeti kako njihova primarna zadaća nije traženje zadovoljstva i sitnih užitaka na tom putu, nego konačni izlazak iz ropstva i ulazak u Obećanu zemlju.
Danas, kada se slavi blagdan pronašašća relikvije sv. Križa, Crkva pred nas stavlja Isusov križ kao sredstvo spasenja i ”uzdignuća”. Prvo Krist, a potom i mi ostali. To je pouka koju Isus daje Nikodemu, uglednom Židovu, koji je noću, u strahu pred Židovima dolazio k Isusu da mu protumači otajstvo spasenja. Kao što je Mojsije uzdigao na stup zmiju u pustinji, tako ima biti uzdignut Sin čovječji…
Ta usporedba na prvi pogled izaziva osjećaj oporosti, posebno kod onih koji vjeru vole promatrati s one njezine ljepše strane. Lakirano kršćanstvo, jer jedino tako možemo privući u Crkvu, posebno mlade; poručuju nam oni koji od vjere traže još jednu dodatnu razbibrigu i priliku za razna slavlja i fešte.
Križ Kristov je bio i ostao stup srama, strašna vješala; za Židove sablazan, a za pogane ludost.
Ludost križa gorki je lijek koji spašava one koji su shvatili što to znači biti rođen odozgo’ – od Boga. Stoga križ nije i ne smije biti ukras; niti na našem tijelu niti bilo gdje drugdje. Križ je znak spasenja koji vodi k otrježnjenju od slatkastih zabluda ovoga svijeta i koji nas uvodi u tajnu Kraljevstva nebeskoga. Stoga nije dovoljno ljubiti taj sveti znak spasenja i klanjati mu se, treba ga prihvatiti kao jedini ključ kojim se ulazi u Kraljevstvo nebesko.
Križ, s kojega je potekla predragocjena krv Kristova, dar je Očev palom čovječanstvu. Njegovom presvetom krvlju zapečaćen je Novi savez koji nam je Otac ponudio kao neprocjenjiv dar. Kad god se okupljamo oko stola Gospodnjega i blagujemo Tijelo Kristovo mi zahvaljujemo na tom daru, jednako tako tada smo najbliže Kristovoj žrtvi i toga trebamo uvijek biti svjesni kad pristupamo Izvoru života vječnoga. Amen.
