
VALPOVO Zvonko Mrak, župnik župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije objavio je župne oglase i službu riječi za 5. nedjelju kroz godinu, 8. veljače 2026.
ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO
ŽUPNI OGLASI
8.veljače 2026.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO
SLUŽBA RIJEČI
5. nedjelja kroz godinu – A – 8. veljače 2026.
Iz 58,7-10
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ’Evo me!’ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.«
Riječ je Gospodnja.
Ps 112,4-8a.9
Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.
Dovijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Žalosne se vijesti neće bojati,
stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.
Postojano mu je srce, ničeg se ne boji.
On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.
1Kor 2,1-5
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.
Riječ Gospodnja.
Mt 5,13-16
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«
»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«
Riječ Gospodnja.
5. nedjelja kroz godinu – A – 8. veljače 2026.
Slikom o soli iz evanđelja Isus želi svojim učenicima i nama reći da biti kršćanin ima samo onda smisao ako se kao kršćanin i živi. Sol je tu da se troši i potroši, da jelu daje okus, ali da i ono što trebamo za život održi upotrebljivim, sačuva za »crna vremena«. U skladu s tim, a u prenesenom smislu, za nas kršćane vrijedi: ja sam kršćanin ne zbog sebe samoga, nego zbog toga da Radosnu vijest prenesem drugima, živim pred drugima, da evanđelje bude naviješteno kao što se sol ravnomjerno miješa s jelom. Ja sam kršćanin zbog toga da ljudima koji su u nevolji, koji oskudijevaju, pomognem, budem im oslonac. Pravo i istinsko kršćanstvo dokazuje se i pokazuje u životu, u svakodnevici, u susretima.
Međutim, realnost je da su mnogi kršćani izgubili »okus« po kršćanstvu. Ono im više ne znači puno, ne žive svoju vjeru, više im nije važna, ne njeguju zajedništvo za stolom Gospodnjim, okreću leđa Crkvi. Izgubili su »okus« kršćanstva jer u njemu više ne vide smisao, jer za njih ne predstavlja puno činjenica: žive li svoju vjeru ili ne žive, postali su »bljutavi«, ravnodušni.
S obzirom na takvo stanje i situaciju, hitna zadaća za sve nas jest plivati protiv struje – i onda kada je to teško, a osobito onda. Biti kršćanin znači dati svjedočanstvo o onome što osjećaš da te održava na životu, znači poručiti drugima: tvoj život ima smisla, nisi odbačen, prezren – i ti si »upotrebljiv«. Pomoći ljudima da osjete okus toga što znači biti kršćanin.
Kako se to može dogoditi pokazala nam je npr. majka Terezija kojoj nije bila potrebna diploma teologije da bi navijestila Radosnu vijest, svoju vjeru pretočila u konkretna djela ljubavi. Po tome je bila svjetlo koje se proširilo čitavim svijetom.
Kako to ostvariti – biti svjetlo drugima i to svjetlo širiti – čujemo i u čitanju iz proroka Izaije: podijeliti svoj kruh s gladnima, primiti pod svoj krov beskućnike, odjenuti onoga koji je gol, jednostavno pomozi drugome da živi i preživi. Tako jednostavno i obično, a tako važno i neizostavno: hoćemo li da nas ljudi shvate ozbiljno kao kršćane.
»Vi ste sol zemlje! Vi ste svjetlost svijeta!« – poručuje nam Isus. On ne želi da se njegovim imenom kite i ponose oni koji su bljutavi, bezvoljni, neodlučni, mlaki – već hrabre i odvažne ljude da ga slijede i nasljeduju, ljude koji su svjesni svoga odabranja i poslanja, koji svojom vjerom u ovome svijetu žele nešto promijeniti nabolje, unijeti svjetla u tamu ljudske zloće i dati okusa učmalosti i bljutavosti međuljudskih odnosa.
On želi da bi se svjedočanstvom našega života mogle ostvariti riječi: »Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«
Prema: Josip Koprek, GK 10. 2. 2002.

Ili
5. NEDJELJA KROZ GODINU – A –
Nastavak govora na gori: Vi ste sol zemlje i svjetlo svijeta.
To je stvarnost Isusovih učenika i njihov zadatak.
Sol znači: očistiti i čuvati; očistiti sebe svoju nutrinu i svijet od truleži i zla i čuvati trajne vrijednosti: dobrotu, ljubav, pravednost, istinu, vjernost …
Sol sama po sebi nije hrana ni piće, nego jedino u malim količinama začin.
Sol daje novi okus hrani, ovom svijetu, ovoj zemlji.
Kršćanin je u ovom svijetu, u ovoj ljudskoj stvarnosti, u svoj zemaljskoj patnji. Toj stvarnosti daje novi okus, novi pogled, nove horizonte.
Svjetlo nam daje vidjeti, vidjeti u svjetlu Kristovu sebe, druge ljude i svijet, obasjati sebe i svijet Kristovim svjetlom. Dopustiti da nas Krist obasja i osvijetli, a mi smo poslani to svjetlo nositi.
Kako? Na to pitanje odgovara prorok Izaija:
Podijeli kruh svoj s gladnima,
uvedi pod krov svoj beskućnike
odjeni onog koga vidiš gola
I ne krij se od onog tko je tvoje krvi;
…ukloniš li jaram iz svoje sredine
ispružen prst
besjedu bezbožnu
…tada će sinut poput zore tvoja svjetlost.
Vidjeti čovjeka kraj sebe ne kao suparnika, ne kao onoga kojemu ćemo se rugati, kojega ćemo ogovarati, kojemu ćemo biti zavidni, kojega ćemo mrziti, nego kao bližnjega, kojemu možemo pomoći i koji nama pomaže živjeti s ljudskim i kršćanskim dostojanstvom.
To znači biti svjetlost svijeta i biti sol zemlje.
I to možemo učiniti jedino snagom Duha koji je snaga naše vjere i mudrost našega života.
I Pavao se opravdava pred Korinćanima:
I ja priđoh k vama slab, u strahu i u velikom drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i (dalje kaže) da se pokaže da se vjera ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.
Možemo se pouzdati u snagu Božju da prvo nas očisti od zla i truleži, a onda da postanemo sol zemlje.
Možemo se pouzdati u snagu milosti Božje da nas obasja, a onda da mi postanemo svjetlo svijeta.
