BELIŠĆE  XVI. Dani franjevaštva u našoj su župi započeli trodnevnicom u četvrtak 1. listopada 2026. godine.

Večernje je euharistijsko slavlje predslavio vlč. Siniša Paušić, župnik Župe sv. Martina biskupa u Podravskim Podgajcima i član Franjevačkoga svjetovnoga reda. Prije početka misnoga slavlja  okupljene je vjernike pozdravio župnik fra Marko Neretljak i izrazio radost susreta u nadolazećim danima kada se svečano pripremamo za proslavu svetkovine svetoga Franje Asiškoga. U koncelebraciji je, osim župnika, bio i , član bratstva franjevaca trećoredaca glagoljaša u Samostanu sv. Josipa u Splitu.

U prigodnoj homiliji velečasni Siniša pokazao je život svetoga Franje kao uzor kršćanskoga života i istinskoga obraćenja. Uspoređujući život svetoga Franje i svete Terezije od Djeteta Isusa, čijeg se spomendana spominjemo, pokušao je povući paralele između „te dvije svetosti“. Oboje su, naime, imali žarku želju učiniti nešto za svijet u kojemu su živjeli. Sveta Terezija od Djeteta Isusa dolazi vrlo mlada, s tek navršenih 15 godina, u karmelićanski samostan kojega obilježava svojom duhovnošću. U svojoj revnosti prema Gospodinu odlučila je da će „u srcu Crkve biti Ljubav“. Sveti je Franjo čovjek evanđelja, Crkve i zajedništva. „Želim vas sve dovesti u raj“, reći će sveti Franjo i tim riječima pokazati zainteresiranost za svijet u kojem živi u Bogu i za Boga. Nakon euharistijskoga slavlja vlč. Paušić održao je predavanje na temu Sveti Franjo – čovjek Crkve. Naglasio je kako moramo nastojati nasljedovati primjer svetog Franje. On se, iako rođen u imućnoj trgovačkoj obitelji, lišio svega materijalnoga. „Počeo se osamljivati obnavljajući crkvice i polako shvaćati da ga Bog ne treba kako bi obnavljao crkve“, istaknuo je velečasni. Sa svetim Franjom započinju prosjački redovi čiji redovnici izlaze izvan zidina samostana i idu među ljude. Svoje predavanje velečasni Paušić završio je pozivom da poput svetoga Franje svjedočimo Isusa Krista, ne samo riječima nego čitavim svojim životom.

Drugog dana trodnevnice, 2. listopada 2026., misno je slavlje predslavio mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa u Karlovcu, u koncelebraciji sa župnikom fra Markom Neretljakom i fra Andrijom Štajduharom. Tumačeći navješteni evanđeoski ulomak (Mt (18, 1-5.10), na spomendan Svetih Anđela Čuvara, u svojoj je homiliji mons. Sente istaknuo kako su anđeli u „neposrednom kontaktu s Bogom i upijaju sve što vide u licu Očevom“. Što smo slabiji anđeli se za nas više mole i zagovaraju nas kod Boga. Neka nam stoga, zaključio je propovjednik, pomognu naši sveti anđeli čuvari kako bi pročistili naš pogled da bismo mogli gledati ljepotu Božjeg stvaranja. Nakon svete mise, u Palači Gutmann u Belišću, otvorena je izložba „Hrvatski svetci i mučenici“ akademskoga slikara Tihomira Lončara. Izložbu je otvorio mons. Antun Sente, a program je vodila Nada Milas Bosanac, ravnateljica Muzeja Belišće. O izložbi su govorili župnik fra Marko Neretljak i slikar Tihomir Lončar.

Izložba radova Tihomira Lončara

Zadnji dan trodnevnice proslavljen je u subotu 3. listopada 2026. godine. Svečano misno slavlje u 11 sati predslavio je mons. Antun Sente. U koncelebraciji su bili fra Marko Neretljak, fra Andrija Štajduhar te svećenici Valpovačkoga i Donjomiholjačkoga dekanata. Na početku misnoga slavlja okupljene je vjernike pozdravio župnik fra Marko Neretljak i izrazio „radost što možemo u jubilarnoj 800. godini obljetnice preminuća svetoga Oca Franje pozdraviti sve sabrane oko Isusa Krista, kako bismo posvjedočili svoju vjeru.“ Treba istaknuti kako je Crkva svetoga Josipa Radnika u Belišću hodočasničko mjesto gdje vjernici mogu zadobiti potpuni oprost vremenitih kazni za grijehe tijekom Jubilarne godine, uz propisane uvjete. Mons. Sente čestitao je ocima franjevcima na jubileju 800. obljetnice preminuća sv. Franje i 60. obljetnici ponovnog osnutka Župe svetog Josipa Radnika u Belišću. Svoju je homiliju započeo riječima svetog Augustina: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, o Bože!“ Sve naše traženje dolazi od Boga jer smo od Boga i došli, „netko nas je htio ovakve u ovom prostoru i vremenu s ovim ljudima“. Bog je „sve u svemu, ali nas ne prepušta samima sebi“. Okolnosti nas mogu dovesti u „nezavidne situacije“ iz kojih moramo tražiti izlaz. Upravo je „milosna godina oprosta“ jedno od rješenja gdje smo pozvani prepoznavati ono što nam je najvažnije i u čemu ćemo naći spas i utjehu. Sveti je Franjo spoznao da je „jedino važno spoznati Gospodina“. Kada otkrijemo Boga, nastavio je mons. Sente, „nema više strahova jer taj Bog ljubi čovjeka i želi nam progovoriti kako je s onu stranu vječnosti“. Sveti se Franjo prestao bojati i smrti i uzljubio ju je jer s njome dolazi vrijeme kada će „Boga gledati licem u lice“. Završavajući homiliju propovjednik je pozvao vjernike da se „od vremena do vremena povuku na samotna mjesta kako bi bili znak Božje prisutnosti, poput Asiškog Siromaha.“ Misno je slavlje pjesmom animiralo CPD „Mir“ iz Belišća pod ravnanjem Želimira Sušića, koji su dijelove mise pjevali na hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku. U večernjim je satima, uoči svetkovine Svetoga Franje, u spomen na Franjin blaženi prijelaz Bogu s ovog svijeta, proslavljen Transitus odnosno Obred preminuća. Iscrpljen pokorom i mnogim bolestima, sveti Franjo smjerno očekuje smrt. Braća mu pjevaju „Pjesmu stvorova“ te s njima otpjeva i Psalam 142. Preminuo je navečer, 3. listopada 1226. godine, u dobi od 44 godine. Pred vjerničkim pukom čitalo se izvješće svetoga Bonaventure o blaženom preminuću svetoga našega Oca Franje.

Na samu svetkovinu Svetoga Franje, 4. listopada 2026., svetu je misu predslavio župnik fra Marko Neretljak. Tumačeći tekst navještenoga evanđeoskoga ulomka (Mt 11, 25-30) fra Marko je naglasio kako „bremenita Božja riječ pokazuje što sve može učiniti kada pronađe čovjeka kroz kojega može djelovati i tako se staviti u Božju povijest spasenja.“ Nije se, nastavio je župnik, sveti Franjo zaustavio na obnavljanju crkvica oko Asiza. „Mnogi se muškarci i žene također žele približiti svetome Franji jer se tako približavaju Bogu i svednevice se pitaju: ‘Bože, što želiš od mene?’“ Bog nas sve poziva da otvorimo svoje srce. To je „put malih koraka, ali donosi velike rezultate, to je put jednostavnosti i malenosti, ali donosi Božje plodove“. Poruka je navještenoga evanđelja, zaključio je svoju homiliju fra Marko, da smo „pozvani mijenjati se, surađivati s Bogom i vjerovati da Bog sve osmišljava i vodi, poput svetog Franje živeći život s Bogom u malenosti i poniznosti.“ Ta Franjina cjelovitost duše u siromaštvu i jednostavnosti postala je nadahnuće mnogima, pa tako može biti i nama. Recimo na kraju da je svakog dana program započinjao molitvom franjevačke krunice koju su predmolili članovi Franjevačkoga svjetovnoga reda, te molitvama u čast svetoga Oca Franje.

Na kraju, možemo biti zahvalni dragome Bogu za primljene milosti tijekom svih ovih dana.