VALPOVO Zvonko Mrak, župnik župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije objavio je župne oglase i misao za 18. nedjelju kroz godinu, 6. kolovoza 2023. godine.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO

ŽUPNI OGLASI

6.kolovoza 2023.

18. nedjelja kroz godinu – A –

PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO

• Marijina legija ima sastanak svakog utorka u 17:00.
• Zbor mladih ima probu nedjeljom u 17:15.
• Nedjeljne mise su u 8:00, 9:30 i 18:30 redovito. Mise radnim danom su u 8:00.
• OTVORENA CRKVA je od 7:00 do 12:00.
• Župni ured je otvoren od ponedjeljka do petka samo do podne od 9:00 do 11:00.

Za hitne potrebe može se doći i u drugo vrijeme.

• Đakovačko-osječka nadbiskupija poziva sve vjernike na pružanje pomoći za sve obitelji i župne zajednice pogođene olujnim nevremenom srpnja 2023. Prikupljanje novčane pomoći je danas poslije misa.
• Devetnica za Veliku Gospu kod kapelice Gospe Lurdske u Valpovu kod groblja je do 14. kolovoza u 19:30.
• Na Veliku Gospu misa u župnoj crkvi je u 9:30, misa kod kapelice Gospe Lurdske kod groblja je 18:30.
• U Gorici na Veliku Gospu je crkveni god i misa u 11:00.
• Čašćenje bl. Marije od Propetog Petković s litanijama, molitvom i čašćenjem relikvija je u srijedu.
• Knjiga Đuka Marić čovjek lik Srijemske crkve, autor. mr. sc. Luka Marijanović, izašla je iz tiska ove godine. Dr. Đuka Marić bio je Valpovački župnik od 1954. do 1961. Knjiga se može kupiti u župnom uredu.
• Mladomisnik vlč. Antonio Pekić (Nova Kapela) imenovan je župnim vikarom u Valpovu od 23. kolovoza 2023. Pastoralni suradnik vlč. Željko Grigić u Valpovu je do 22. kolovoza, a 23. kolovoza ide za župnog upravitelja u Viškovce.

ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO

SLUŽBA RIJEČI

18. nedjelja kroz godinu – A – 6. kolovoza 2023.

PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO

Prvo čitanje:

Dn 7, 9-10.13-14

Odijelo mu bijelo poput snijega.

Čitanje Knjige proroka Daniela

Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše.

Gledah u noćnim viđenjima i gle s oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna, nikada neće proći, kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 97, 1-2.5-6.9

Pripjev:

Gospodin kraljuje, Svevišnji – nad svom zemljom!

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Brda se tope pred Gospodinom kao vosak,
pred vladarom sve zemlje.

Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Ti si, Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.

Drugo čitanje:

2 Pt 1, 16-19 

Taj Glas s neba čusmo.

Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostola

Predragi! Nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!« Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori.

Tako nam je potvrđena proročka riječ, te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 17, 1-9 

Zasja mu lice kao sunce.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

Dok je on još govorio, gle, svjetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Riječ je Gospodnja.

PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO

6. kolovoza Crkva slavi blagdan Preobraženja Gospodinova, koji na poseban način svjedoči istinu o Kristu kao Božjem Sinu, onom koji nam je po trenucima svoga preobraženja na brdu Taboru otkrio djelić nebeske slave, i za koju se nadamo da ćemo je i mi jednom uživati.

Prema zapisima sinoptika – Mateja, Marka i Luke (Mt 17, 1-13; Mk 9, 2-13; Lk 9, 28-36), kao i svetoga Petra u njegovoj Drugoj poslanici (1,16-18), Isus je jednom zgodom pošao na visoku goru, u osamu, da se pomoli, a sa sobom je poveo trojicu svojih najbližih suradnika – apostole Petra, Jakova i Ivana. Dok je molio, odjednom mu je lice zasjalo, haljine mu postale kao svjetlost, a uz njega se pojavili Mojsije i Ilija, te su njih trojica međusobno razgovarali. Isusovi su učenici sve to promatrali s velikim strahom, a onda se iznenada pojavio svijetao oblak koji ih je zasjenio, te se iz njega začuo glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! Od straha su pali ničice, a kad im je Isus prišao i rekao da ustanu i da se ne boje, više nije bilo Mojsija i Ilije, a Isus im je zapovjedio da o tome nikome ne govore.

Isusovo preobraženje pred trojicom učenika slika je i predokus Kristova slavnog uskrsnuća, a također i temelj nama za čvrstu vjeru u vječni život i ljepotu nebeske slave, za koju je sveti Pavao napisao da oko nije vidjelo i uho nije čulo što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Ukazanje Mojsija i Ilije, kao nositelja zakonodavne i proročke vjerodostojnosti Staroga zavjeta predstavlja potvrdu postupnosti Božje objave koja svoju punina zadobiva u Isusu Kristu. Pečat tome je sam Bog, koji progovara i objavljuje Isusa kao svoga Sina, Ljubljenoga, kojega smo pozvani slušati, svakodnevno preobražavati svoj život i usklađivati s njegovim, kako bismo jednoga dana ušli u nebesku slavu. Štoviše, u tom se događaju očituje Božje trojstveno objavljivanje, gdje Bog Otac progovara iz oblaka i proglašava Isusa Kristom – dugoiščekivanim Mesijom, a snaga Duha Svetoga pokazuje svoju preobražavajuću dubinu u svjetlosti koja ga je obuzela.

Evanđelja kažu kako se Kristovo preobraženje zbilo u osami, na visokoj gori, a općeuvriježeno je da je to Tabor, gora u Jizreelskoj dolini koja se izdiže gotovo 600 metara iznad Genezaretskog jezera i odakle se prostire veličanstven pogled na prostranstva Galileje. Brda u svetopisamskom kontekstu uvijek imaju posebno značenje, odnosno predstavljaju mjesta posebne dubine, sabranosti i povezanosti s Bogom, pa je Kristovo preobraženje još dodatno imalo iznimno značenje iskustva Božje blizine, a koju su trojica apostola mogla izravno doživjeti. U tom je smislu posebno značajno svjedočanstvo svetoga Petra u 2 Pt 1, 16-18, kao očevica tog veličanstvenoga događaja, dok sveti Ivan cijelim svojim evanđeljem, iako ne govori izravno o samom događaju, svjedoči mističnost i dubinu vjere, a koja je zasigurno bila posebno utemeljena na objavi Kristova preobraženja.

U spomen na taj veličanstveni događaj, Crkva je vrlo brzo razvila štovanje na Taboru, a u narednim je stoljećima ondje podignuto više crkava, no svaka je s navalom raznih osvajača i uništena. 1924. god. na Taboru je podignuta velebna bazilika Preobraženja Gospodinova, a njezinoj je izgradnji bitno pridonio franjevac o. Ivan Franković, koji je u to vrijeme bio povjerenik Svete zemlje za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, i koji je zajedno s hrvatskim biskupijama i župama organizirao sabirne akcije i za to kupio drvenu građu, te je uz to još od hrvatskih velikaša i šumskih udruga izmolio hrastove, a sve je to izrezano i otpremljeno u Svetu zemlju, gdje je poslužilo baš za crkvu na Taboru.

Kao blagdan, Preobraženje se najprije počinje slaviti na Istoku, i to od 5. ili 6. st., dok se u Zapadnoj Crkvi uvodi u 10. st., ali ga je kao onaj koji vrijedi za cijelu Crkvu uveo tek papa Kalist III. 1457. god., i to kao zahvalu za pobjedu nad Turcima, koju je ostvarila kršćanska vojska pod zapovjedništvom Janka Hunjadija i sv. Ivana Kapistrana 22. srpnja 1456. Vijest o toj pobjedi u Rim je stigla 6. kolovoza, te je stoga taj datum i određen za slavlje blagdana. Kao molbu Bogu za dobar ishod te bitke, isti je papa bio odredio da u podne zvone crkvena zvona, te da narod u to vrijeme moli Anđeo Gospodnji, a poslije je to ostalo kao zahvala i protegnulo se do danas.

Tematika Kristova preobraženja izražena je i druge korizmene nedjelje, ali više iz perspektive njegove spremnosti na smrt i očitovanja Isusa kao Sina Božjega, dok se u ovom blagdanu ipak više naglašava preobražavajuća snaga uskrsnuća i ljepota nebeske slave kojoj se nadamo jednom biti dionici.

mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić

Vjeroučiteljica u Ekonomskoj i upravnoj školi Osijek i urednica portala