
VALPOVO Zvonko Mrak, župnik župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije objavio je župne oglase i misao za 3. vazmenu nedjelju, 14. travnja 2024. godine.
ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO
ŽUPNI OGLASI
14.travnja 2024.
3. vazmena nedjelja – B –
PRVA PRIČEST U VALPOVU
za 1. r. srednje škole je srijedom u 19:30.
Izlaganje Presvetog je u 10:30,
10:30 mole svi, po volji, poslije mise
11:00 moli župna molitvena zajednica za svećenička i redovnička zvanja
12:00 moli Marijina Legija
12:30 moli Schönstattski pokret
13:00 moli Vjera i Svjetlo
13:30 moli župni caritas
14:00 mole časne sestre i Poslanici Milosrđa
14:30 moli mješoviti zbor
15:00 moli pokret Božjeg Milosrđa
16:00 mole vjeroučitelji i animatorice
16:30 moli župno pastoralno i ekonomsko vijeće, djelitelji pričesti
17:00 mole liturgijski čitači
17:30 mole svi, po volji, prije mise
18:00 moli se krunica
18:30 je završni blagoslov.
Raspored klanjanja imate na listiću. Uzmite ga poslije mise.
Određeni predvoditelji molitve klanjanja neka budu u crkvi u određeno vrijeme, a bez obzira na raspored, za vrijeme klanjanja od 10:30 do 18:30 može se doći u bilo koje doba po volji. Klanjanje je za sve dobne skupine i za sve župljane!!!

Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
Mnogi govore: »Tko će nam pokazati sreću?«
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, Gospodine,
daješ miran počinak.
v U vjerovanju molimo: “Vjerujem… u uskrsnuće tijela.” Godinama nam je to izgledalo kao po sebi razumljivo, da ćemo o uskrsnuću mrtvih susresti sve naše pokojne te da će naš vječni život biti obilježen upravo uskrsnućem ljudi u njihovu čovještvu, u njihovoj ljudskoj i tjelesnoj dimenziji.
v A danas, kao da su i sami vjernici zbunjeni nekim novovjekim naucima, koji nisu u skladu s ovim kršćanskim naukom.
v Međutim, izgleda da su ljudi oduvijek imali poteškoća to prihvatiti. Naime, u svojoj najranijoj povijesti Židovi nisu znali za uskrsnuće, nego su vjerovali kako njihovi pokojnici žive u nekom podzemlju. Iako su ljudi uglavnom vjerovali u nekakav život poslije ovoga života, mnogi su imali poteškoća vjerovati u uskrsnuće tijela. Zabilježeno je to u Djelima apostolskim kako je ono Pavao propovijedao i slušatelji su ga slušali. Međutim, kad je počeo govoriti o Kristovu uskrsnuću, narugali su mu se govoreći: “Slušat ćemo te o tome drugi puta.”
v Uskrsnuće. Božja riječ je jasna. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, pa ga prema tome nije odredio za konačnu smrt. Knjiga mudrosti veli: “Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna” (Mudr 1,13-15). Isus izričito govori da Bog nije Bog mrtvih, nego Bog živih, među koje on izrijekom spominje židovske praoce. Treba li uopće govoriti o tome kako je duboko nekršćanski vjerovati u neko ponovno rađanje, reinkarnaciju, u seljenje duša, u sjedinjenje s Prirodom…?
v Uskrsnuće tijela. Većina će ljudi vjerovati u neki oblik života poslije ovoga života. Međutim, ono što danas treba još više naglasiti jest upravo ovo – uskrsnuće tijela. Čuli smo danas u evanđelju. Isus uvjerava svoje učenike kako on nije duh, kako on ima meso i kosti. Štoviše, Isus pred njima jede. No s druge strane, uskrsnuli Isus ne potpada više pod bolest i smrt, on je uskrsnuo da više nikada ne umire. On u svome tijelu već u potpunosti pripada onome svijetu.
v Silno je važno upravo to naglasiti. Mi, kršćani, danas nerado govorimo o podjeli čovjeka na dušu tijelo iako je toga bilo u našim starim katekizmima. Biblijski je nauk jednostavan: Bog je stvorio čovjeka kao tijelo i kao duh, tj. kao tijelo u kojem je Božji duh, život dan od Boga. Čovjek je jedinstven i ne možemo zamisliti čovjeka kojemu bi duša bila sama sebi dovoljna. Bog je stvorio čovjeka takvim kakav jest i želi ga cijeloga spasiti. Konačno, najviše nam je svojim primjerom pokazao sam Isus: uskrsnuo je u svojemu tijelu i time nam pokazao dostojanstvo čitavog čovjeka
v Ne možemo sve razumjeti… Smiješno bi i bilo kad bismo tu stvarnost uskrsnuća tijela htjeli razumjeti. Naime, tko stvarno može razumjeti kako to da tijelo, koje je po sebi ograničeno i smrtno, može uskrsnuti i trajno živjeti? Konačno, što je to tijelo? Je li to čovjek ili samo izražaj čovještva? Pavao nam to tumači u lijepoj slici: “Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice – recimo – ili čega drugoga. A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo” (1 Kor 15,35-38). Dakle, kao što iz sjemena niče biljka koja naizvan nema iste kvalitete kao zrno, ipak je ona od zrna i s njime istovjetna. Umrli čovjek bude – slikovito govoreći – posijan kao sjeme. On će uskrsnuti u svome tijelu, ali to “sjeme” neće biti identično. Bit će produhovljeno, bit će osposobljeno za vječni život. Iz ovoga života, iz svoga iskustva i iz svoje ovozemne ograničenosti ne možemo pojmiti što to znači da ćemo uskrsnuti u svome tijelu, a da ipak više nećemo biti podložni bolesti, pokvarljivosti i smrti, tj. da ćemo pripadati Bogu na poseban način. Tko može razumjeti da čovjek može biti u svome tijelu, a da ipak bude izvan ovozemnih zakona? Ne možemo to razumjeti, i budemo li pokušavali to razjasniti, upast ćemo, poput nekih, u ludost, praznovjerje i krivovjerje. Nije li Isus za neke stvari jednostavno rekao da to nitko ne zna, pa ni Sin Čovječji? A mi bismo htjeli Boga i Božji svijet staviti u naše jednadžbe!
v …ali vjerovati trebamo. Zato se pravi vjernici ne žele dati obmanuti “nekim bajkama” koje žele “razjasniti” tajne ovog i onog svijeta, koje nude priče o ponovnom rađanju, o seljenju duša… Ne želimo se impresionirati ni nekim vidiocima iz naših redova koji rado govore o viđenjima drugoga svijeta, raja, pakla, itd., kao da takve stvarnosti koje nas posvema nadmašuju, mogu biti predmetom naših predodžbi i naših pretpostavki… Nas, zapravo u ovome trenutku uopće ne brine kako će biti. Mi jednostavno vjerujemo u Krista i vjerujemo Kristu. Znamo da smo sada s njime, ali da ćemo jednoga dana njega gledati licem u lice – onakvim kakav jest. Kako i na koji će se to način dogoditi – ne znamo, Bog zna. Mi vjerujemo u Božja obećanja da smo njegova ljubljena djeca, spašena po Isusu Kristu. Znamo i vjerujemo da nas ništa neće moći “rastaviti od ljubavi Kristove”. Kako će to Bog izvesti, prepuštamo njemu. I već se unaprijed radujemo znajući: “Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube” (1 Kor 2,9).
Zvonko Pažin
