Od početka listopada u moru digitalnih dokumenata na internetu, pojavila se i jedna sasvim nova i dragocjena WEB stranica.

Mnogi se sjećaju Ivana Benaka, valpovačkog pučkog pjesnika, i njegovog opsežnog poetskog djela, no, vrijeme čini svoje. Uspomene blijede, knjige se sve manje čitaju, stasaju nove generacije koje i nemaju odviše mogućnosti upoznati se s njegovim opusom.

Toga je postao svjestan Benakov unuk, Denis Vida, prof. dr. sc. sa Sveučilišta Western Ontario u Kanadi, i učinio vrijedno i dirljivo djelo koje će modernim generacijama u potpunosti učiniti dostupnim impresivno djelo Ivana Benaka.

Jer, iako je trideset i šest godina bio vozač Hitne pomoći u Valpovu, u slobodno se vrijeme bavio pjesništvom, osnovao je pjesničku udrugu POETA, objavio šest zbirki pjesama i 2012. godine primio Zlatnu plaketu „Pečat Grada Valpova” za životno djelo. Za mnoge u Valpovštini bio je i ostao prava mala legenda našega kraja.

Svjestan vrijednosti djedova opusa, pun emotivnih sjećanja na odrastanje uz djeda i baku, njegov je unuk svoja, ne samo informatička znanja, iskoristio i osmislio njegovu memorijalnu web stranicu: ivanbenak.eu na kojoj je njegov cjelokupni pjesnički opus od oko 600 pjesama, pregledno razvrstanih po temama i prevedenih na engleski jezik (što može poslužiti i u nastavi engleskoga), zatim životopis i životna priča, fotografije, uglazbljene pjesme te „Misao dana” za svaki dan u godini.

Kako se rodila ideja

-Sve djedove pjesme godinama sam imao na svom računalu u digitalnom obliku, ali nikome nisu bile dostupne i polako su padale u zaborav, napisao nam je Denis u opširnom prikazu okolnosti koje su dovele do suvremene prezentacije stvaralaštva Ivana Benaka.

– Nedavno sam se prisjetio njegove pjesme „Majka”, o majčinoj ljubavi prema djetetu, a kako sada i sam imam kćer, učinila mi se posebno bliskom. Tada sam se zapitao kako pomoći da njegov rad ponovno ugleda svjetlo dana. Knjige su mu objavljene i možda se nađu u knjižnicama, ali pjesme se već dugo nisu javno čitale. S obzirom na to koliko je značio svojoj zajednici, a to se vidjelo i po broju ljudi koji su ga došli ispratiti na posljednji počinak i po poštovanju koje su mu mnogi iskazivali, bilo mi je žao što od njega gotovo nigdje više nije ostao trag.

Zato sam pokrenuo memorijalnu stranicu na kojoj su sve njegove pjesme pregledno složene i lako pretražive, uz „Misao dana” za svaki dan u godini i malu galeriju njegova života. Neki dijelovi stranice još se dorađuju, ali sada svatko može pristupiti njegovim pjesmama i koristiti ih. Nadam se da će od toga koristi imati i zajednica, jer je ovdje proživio cijeli život, volio je ovaj kraj i ljudima u njemu dao je svoje srce.

Kako je tekao rad

Djed je bio pametan čovjek, ali jednu stvar nikada nije svladao, a to je računalo. Pisao je na svom vjernom pisaćem stroju, a ja sam godinama sve njegove pjesme ručno pretipkavao u računalo i ispisivao mu ih, sjetno se prisjeća Denis.

-Tako je nastala digitalna zbirka od stotina dokumenata, često s nekoliko inačica iste pjesme.

Građu sam godinama čuvao, a samu stranicu izradio sam ove jeseni. Najveći je posao bio sabrati i srediti sve te zapise: pronaći konačne verzije, ukloniti dvostruke i razvrstati oko 600 pjesama po temama. Stare obiteljske fotografije trebalo je skenirati i obnoviti, a sve su pjesme prevedene i na engleski jezik, uz nastojanje da se sačuvaju rima i ritam.

Pri tome sam se služio alatima umjetne inteligencije. Preko posla imam pristup najnaprednijim modelima umjetne inteligencije Claude, koji su uz dosta mojeg usmjeravanja izvrsno odradili prijevode na engleski i pomogli mi u izradi stranice.

Uspomene na djeda

Mnogi ga pamte kao pjesnika, a manje je poznato da je bio i iznimno vrijedan majstor. Gotovo sve u kući napravio je sam, od drva, metala i svega čega se dohvatio. Kao dijete pomagao sam mu napraviti kokošinjac opremljen svime što bi kokoši mogle poželjeti. Hranilice smo napravili od starih plastičnih boca, uveli smo struju i žarulje, vrata smo izradili od drva i žičane mreže, a pojilice smo smišljali od raznih ostataka. Cijeli je kokošinjac bio na kotačima, pa se mogao premještati.

Rado se sjećam i vremena provedenog na njegovoj vikendici u poljima. Imao je mnogo voćaka, jabuke, kruške i ribiz, a crveni ribiz prodavao je na pijaci u Belišću. Imao je i dugi red oraha: skupljali smo ih i ljuštili, a zimi bismo sjedili oko stola i tukli orahe čekićima i krckalicom.

Ostala mi je u sjećanju i jedna zgoda s kraja ljeta, pred početak škole. Cijeli smo dan brali voće i natovarili njegovu staru Škodu Favorit do vrha, a ja sam sjedio straga i pridržavao kutije da se ne prevrnu. Prije povratka kući odlučili smo se malo provozati po obližnjim poljima, prema Bentu na Dravi, i završili u jarku, s voćem posvuda po autu. Bilo je to usred ničega, u podne i po velikoj vrućini, a mobitela tada još nije bilo. Pješice smo došli do prve kuće, gdje su nas dobri ljudi pustili da telefoniramo i pozovemo pomoć da izvučemo auto. Danas se toj pustolovini rado nasmijem.

Bio je vrlo marljiv, pametan i snalažljiv čovjek, a njegov život bio je mnogo više od poezije. Volio je živjeti punim plućima, znao je i raditi i uživati u lijepim stvarima, i s njim nikada nije bilo dosadno. Želio je sudjelovati sve do kraja, iako mu je srce zbog urođene srčane mane polako popuštalo. Sjećam se dodjele nagrade za životno djelo: bio je leden zimski dan i pomogao sam mu doći do Centra kulture u Valpovu. Jedva je stigao, ali kad smo ušli, lice mu se ozarilo i odjednom je bio pun snage da primi to priznanje.

Svoja sjećanja na djetinjstvo i vrijeme provedeno s djedom sugovornik nam ilustrira i s nekoliko fotografija iz tog vremena.

Godinama potom Denis Vida je odrastao, postupno je gradio znanstvenu karijeru koju smo i mi na portalu Valpovština.info povremeno pratili s ponosom ističući njegovo porijeklo iz Valpova,

-Danas radim kao profesor na Sveučilištu Western Ontario u Kanadi, gdje vodimo nekoliko istraživačkih projekata, svjedoči o sebi i svom poslu.

– Promatramo meteore kako bismo poboljšali modele svemirske sigurnosti: kad astronaut izađe iz letjelice, treba biti siguran da ga neće pogoditi kakav kamenčić. U suradnji s kanadskim Ministarstvom nacionalne obrane razvijamo i posve nove sustave za promatranje satelita.

Osim toga, s velikim zrakoplovnim tvrtkama i zračnim prijevoznicima radim na smanjenju utjecaja tragova aviona na klimu, što ih zanima i zbog novih propisa Europske unije. Tragovi aviona čine tek oko dva posto ukupnog utjecaja na klimatske promjene, ali njihovim smanjenjem mogli bismo postići brzo i primjetno hlađenje i tako dobiti dvadesetak ili tridesetak godina da riješimo ostalo.

Ma što god postigao u svom daljem znanstvenom djelovanju, jedno dragocjeno životno poslanje Denis Vida je ostvario.

Memorijalna WEB stranica Ivanu Benaku hommage je djedu koji je snažno utjecao na njegovo odrastanje i ispunio ga ponosom na naslijeđena umjetnička ostvarenja koja je na najbolji mogući način učinio dostupnim najširem krugu zahvalnih štovatelja.