Učenje treba biti kontinuirana aktivnost pojedinaca kojom potvrđuju svoju odlučnost da žele biti uspješniji.

Da se promjene dogode i da budu učinkovite, potrebna su nam nova znanja, vještine i ponašanja.

Bez obzira što je očito da se promjene ne mogu izbjeći, učenje nedostajućih znanja, vještina i ponašanja se prečesto izbjegava bez obzira na negativne posljedice.

Kao posljedicu imamo stanje gdje su postignuća ispod potencijala, želja i potreba.

Otpor učenju je jedan od najsnažnijih otpora promjenama.

S novim znanjima, vještinama i ponašanjima možemo pokrenuti procese koji donose postignuća daleko veća od sadašnjih, a što bi trebala biti naša svrha u životu i radu.

Nije li onda izbjegavanje učenja paradoks koji nas deklarira kao pasivnu osobu ili još preciznije – osobu koja se opire potrebnim promjenama i želi zadržati postojeće stanje s kojim smo nezadovoljni.

Učenje je prilika, a ne prijetnja!

Što znači ne stjecati znanja, vještine i ponašanja koja nam nedostaju?

Evo samo nekih posljedica neučenja:

– biti nespreman na nove događaje,

– ne biti prepoznatljiv kod drugih kao stručnjak,

– ne razumjeti problematiku,

– ne imati prigodu učiti druge,

– ovisnost o drugima da nam objašnjavaju ono što bi trebali sami znati,

– činimo greške u djelovanju zbog nedostatka znanja,

– nismo interesantni drugima kroz partnerske odnose,

– drugi nas smatraju nezainteresiranom i neodgovornom osobom,

– dajemo loš primjer okruženju (suradnicima, podređenima, partnerima, prijateljima, obitelji, …),

– što duže odgađamo, teže se uključujemo u aktivno učenje,

– uskraćujemo si priliku za napredovanje,

– ne biti u tehnološkom trendu,

– ne činiti iskorak ispred drugih,

– postajemo kočnica, a ne pokretači,

– otpor učenju inicira i druge otpore promjenama,

– drugima govorimo da znamo stvari kao opravdanje za izostanak učenja što ne odgovora istini i time prema drugima djelujemo neuvjerljivo,

– izbjegavamo i ne sudjelujemo u raspravama gdje se raspravlja o razvoju, trendovima, inovacijama, postignućima, …,

– izbjegavamo aktivnosti kako se ne bi utvrdio naš nedostatak znanja,
– izbjegavamo razvojne aktivnosti jer nas to stavlja u poziciju nekompetentnosti u očima drugih.

– izbjegavamo one koji znaju više od nas,

– postajemo stručnjaci za opravdanja, a ne za rješenja,

– nemamo potrebne kompetencije za dobrog vođu (lidera),

– rijetko nas tko treba da mu pomognemo.

Nisu li već i pojedinačno navedeni razlozi dovoljni da se nikada ne opiremo učenju.

Otpori učenju nisu racionalni i dopustivi ako istinski želimo uspješnu karijeru.

Nasuprot tome, postanimo proaktivna osoba koja svoja djelovanja temelji na novim znanjima, vještinama i ponašanjima.

Praktikum

1. Utvrdimo jesmo li zagovornici ili protivnici učenja.

2. Ako smo protiv učenja (ne učimo aktivno: kontinuirano i sustavno), imamo velik problem koji žurno moramo riješiti.

Utvrdimo mjere za uklanjanje otpora učenju.

■ Svaki dan prosječno odvojimo najmanje 1 sat za učenje potrebnih, a sada nedostajućih znanja, vještina i ponašanja.

■ To nam je sada prioritetna aktivnost tijekom dana koju bezuvjetno moramo obaviti, po mogućnosti što ranije (kako bi izbjegli odgađanje).

■ Taj jedan sat za učenje neće biti “izgubljen” za rutine jer su one često nevažne i može ih netko drugi obaviti umjesto nas.

■ Kroz jedan sat učenja novih znanja, vještina i ponašanja naše buduće djelovanje će biti daleko učinkovitije i time u potpunosti kompenzirati “izgubljeno” vrijeme za učenje.

Crtice

Nema pojedinca koji objektivno nema potrebu za učenjem.

Svako vrijeme uloženo u učenje nedostajućih znanja je uvijek najbolja investicija vremena. „Trošak“ vremena za učenje je jednokratno, a koristi su kontinuirane.

Odluka da ne učimo nedostajuća znanja je naša odluka da ne želimo biti uspješni.

Konkurentska prednost se stječe kroz kontinuirana i sustavna učenja.

Kada birate zaposlenike, članove grupa, partnere u projektima, … neka vam ključni element odabira bude njihova sklonost za učenje.

Ako imate posla s pojedincima koja se opiru učenju, vaš potencijal djelovanja će se automatski smanjiti jer morate voditi računa o njihovom „uskom grlu“ – nedostajuća znanja i vještine.

Kada se otpori prema učenju javljaju u dužem vremenu oni postaju vaša glavna karakterna crta koja se manifestira da negirate svaku promjenu, a u cilju opravdanja otpora učenju.

Lako je utvrditi da otpor učenju generira nemjerljivu štetu u osobnoj i profesionalnoj karijeri kao i u svim oblicima zajedništva (grupe, organizacije i zajednice).

Otpor učenju kod nas i kod drugih je bez konkurencije najveći problem i njega se mora žurno i prioritetno rješavati.

Zaključak

Izbjegavanjem učenja odričemo se mogućnosti da budemo uspješni.

Očito je da izbjegavanjem učenja stječemo hendikep (nedostatak) i time značajno reduciramo svoje moguće aktivne i stvaralačke uloge u svim oblicima zajedništva (grupe, organizacije i zajednice).

Zato učenju dajmo prioritet jer će nam samo nova znanja, vještine i ponašanja omogućiti veća postignuća od dosadašnjih.