Svako neželjeno stanje je problem. Problem je svako negativno stanje.

Razlikujemo „samo“ pet negativnih stanja

1. kašnjenja,
   2. nekvalitetno,
   3. nedovoljno,
   4. nezadovoljstva,
   5. neodgovarajuće trošenje resursa (prekomjerno i/ili premalo).
   
   Sve što kasni, ako je nekvalitetno, ako je nedovoljno (kvantiteta), sve što dovodi do nezadovoljstva bilo kojeg sudionika, i svako neodgovarajuće trošenje resursa (prekomjerno i/ili premalo) je problem.
   Dosta je čest slučaj da ne obraćamo dovoljno pažnju na uporabu resursa kojih imamo ili do njih možemo lako doći (znanje). Svako djelovanje kada nedovoljno koristimo postojeće resurse je negativno stanje.

Ako postoje problemi (neriješena negativna stanja), nema stanja izvrsnosti – nema zadovoljstva postignutim stanjem.

Svako ima problema i oni su konstanta našeg života, na osobnoj razini kao i na razini bilo kojeg oblika zajedništava s drugima (grupe, organizacije i zajednice).
Nije problem ako se problemi javljaju, problem je ako se problemi ne rješavaju.

Analiza stanja

1. Znamo li koji je naš najveći problem?
   2. Imamo li napisanu listu svih naših problema?
   3. Imamo li definirani način rješavanja problema?

Ako je i jedan odgovor „Ne“, ne kontroliramo situaciju s problemima.
Očito imamo situaciju da problemi „kontroliraju“ nas. Naravno, onda kao posljedicu takvog stanja imamo na djelu našu „kreativnu“ improvizaciju s kojom interventno gasimo požare nastale uslijed pojave i nerješavanja problema. No, takvo djelovanje (improvizacija) dovodi samo do novih problema.

Takva situacija je nedopustiva jer tim načinom nećemo nikada postići željene ciljeve.

Zahvalimo se takvim „postignućima“ i pokrenimo novo poglavlje u svom životu i radu.

Crtice

●Sadašnji problemi su posljedica naših neodgovarajućih odgovora na prošle događaje.
● Problemi su prilika za veća postignuća jer njihovim rješavanjem uvijek pokrećemo i “dodatne” promjene s ciljem uspostavljanja novog (boljeg) stanja.
● Vještina rješavanja problema je vještina koja se mora učiti. Nema prirodno talentiranih pojedinaca koji su stručnjaci za rješavanje problema.
● Svako rješavanje problema bez definiranog modela rješavanja je improvizacija koja stvara brojne nove nepotrebne probleme.
● Rješavanje problema treba da bude kontinuirana aktivnost i obvezna za sve sudionike .
● Učimo iz iskustva drugih kako se rješavaju problemi.
● Dijelimo svoja iskustava u rješavanju problema s drugima s kojima smo u relevantnim odnosima.
● Svaki problem je rješiv, ako ga istinski želimo riješiti.
● Model univerzalne izvrsnosti – MUI © 2007 rješava probleme dominantnom uporabom mekih resursa (vrijeme, znanje i sastanci) u odnosu na tvrde resurse (materijalni, financije i ljudski resursi).

Praktikum

1. Napravimo inventuru problema – sastavimo pisanu listu svih naših problema.
2. A) iz svih područja života:

• profesionalni,
  ● financije,
  ● zdravlje,
  ● emocionalni,
  ● intelektualni,
  ● obitelj,
  ● društveni.

1. B) Iz svih oblika zajedništva u kojima djelujemo (grupe, organizacije i zajednice):
   Utvrdimo sva negativna stanja u odnosu na svih šest funkcija upravljanja: planiranje, organiziranje, vođenje, upravljanje ljudskim resursima, kontrola i unapređenja.
2. Definirajmo prioritete (redoslijed) rješavanja problema. Definirajmo što je ključno za određivanje prioriteta rješavanja problema.
   Svakim rješavanjem prioritetnih (većih) problema riješit će se “automatski” i brojni manji problem koji su posljedica većih problema.
3. Utvrdimo rokove do kada ćemo riješiti svaki pojedinačni problem. Bez definiranja rokova do kada problem treba biti riješen, ništa se neće dogoditi. Sve što nije definirano rokovima – ostaje samo u sferi želja.
4. Definirajmo način, model, sustav, tehniku, metodologiju, … rješavanja problema.
   Ako imamo poteškoća s definiranjem učinkovitog načina rješavanja problema pronađimo pravog stručnjaka koji će nas naučiti kako da to činimo učinkovito.

Kada problemima pristupimo prema točkama 1. do 4. (modelirano), problemi postaju prilike, a ne neprilike koje se nekontrolirano umnožavaju.

Svako kontinuirano i sustavno rješavanje problema uz definirani (modeliran) način, pokreće promjene čiji rezultat može biti samo izvrsnost (željeno stanje).

Zaključak

Rješavanje problema je ključna meka vještina (soft skill). Svako odgađanje rješavanja problema je loša odluka koja dovodi do brojnih novih problema i do nenadoknadive štete.

Prva dva nezaobilazna koraka u postizanju izvrsnosti (željenog stanja) su:

1. biti svjestan potrebe upravljanja problemima (problemi su prilike za nova postignuća),
   2. znati kako rješavati probleme: imati potrebna znanja, vještine i ponašanja u definiranom načinu (modelu) rješavanja problema.

Mnogo uspješnih rješavanja problema!

————————————-
Članak je pisan prema elementima Modela univerzalne izvrsnosti – MUI © 2007 Milan Grković koji je cjelovito prikazan u knjizi “MUI KNJIGA ZA USPJEH”.
Detaljnije pogledajte na http://www.portalalfa.com/mui_knjiga_za_uspjeh